Extreme
Would you like to react to this message? Create an account in a few clicks or log in to continue.

Dobrodosli na forum Extreme. Forum je za sve redom.. Nauka,knjizevnost,zdravlje,sport,ljubav,sex,muzika,filmovi,humor,istorija,skola,posao,fakultet,download,i jos dosta toga.. Jedini uslov da budete na forumu,je da se dobro zabavite..Uzivajte...:))
 
HomeLatest imagesТражиРегиструј сеПриступи

 

 Kralj Milutin ozenio Simonidu kada je imala 9,odnosno 5 god!

Go down 
АуторПорука
Admin
Admin
Admin


Број порука : 420
Join date : 10.09.2008

Kralj Milutin ozenio Simonidu kada je imala 9,odnosno 5 god! Empty
ПорукаНаслов: Kralj Milutin ozenio Simonidu kada je imala 9,odnosno 5 god!   Kralj Milutin ozenio Simonidu kada je imala 9,odnosno 5 god! I_icon_minitimeTue Sep 16, 2008 3:22 pm

Kralj Milutin, po jednima, beše "vrlo lep i ljubazan čovek, hrabar i
vičan boju, više ratnik nego diplomata". A po drugima "njegove oči
imale su nešto lukavo i požudno" a on je bio ambiciozan, uvek znao šta
hoće, "radi vlasti gazio je preko svega, a njegovih surovosti nisu bili
pošteđeni ni najbliži". Istoričari ni danas ne mogu da se slože koliko
puta se ženio, nisu saglasni ni o redosledu, pa ni o imenima supruga,
ni koja deca su mu iz kojih brakova. Vizantijska princeza Ana imala
je 12 godina kad su mu je ponudili za ženu, a čuvena Simonida, sa
gračaničkih zidova ("Ko ti je iskopao oči, lepa sliko" pevao je o njoj
Rakić) imala je pet (!?) godina




Kralj Uroš II koji
je upravljao najvećim delom Srbije, bio je još mlad kada je stupio na
vladu. On beše vrlo lep i ljubazan čovek, hrabar i vičan boju, ali
svakako više ratnik nego diplomata. Značajna je kod njega brza promena
žena..."

Tako je o kralju Stefanu Urošu II Milutinu, tragom
svedočenja hilandarskog monaha i potonjeg arhiepiskopa srpskog Danila,
pisao u "Istoriji Srba" češki istoričar Konstantin Jireček.

Nasuprot
Jiričeku, Vladimir Ćorović u svojoj "Istoriji Srba" ističe da je kralj
Milutin "uvek znao šta hoće i imao je ambicija i poteza pravog
državnika... Radi vlasti, koju ne bi ispustio ni po koju cenu, on je
gazio preko svega; ni najrođeniji mu nisu bili pošteđeni od svireposti,
ako je samo osećao da smetaju njegovim interesima... NJegove oči, u
individualno rađenim portretima u Nagoričanu i Gračanici, krive i male,
imaju nečeg lukavog i požudnog, kao dve bitne crte njegovog
karaktera... Kralj Milutin je naročito sablažnjavao savremeni svet
svojim postupcima prema ženama..."

Carska svita, u pratnji
vizantijske princeze Ane u Milutinovoj zemlji, nije se osećala dobro.
"Stanovnici ove zemlje", ostalo je zabeleženo, "pratili su nas,
opkoljavali ulogorene i gledali kuda ćemo dalje. Gledali su naše
stvari, planirajući da nas noću opljačkaju. To se i dogodilo:
prišunjali su se noću, i ukrali nam konje."

Nije nikakvo čudo da
dva ugledna istoričara, toliko vekova kasnije, nisu uspela da se slože
oko lika jednog kralja, kad ni Milutinovi savremenici, sa Istoka i
Zapada pa ni u samoj Srbiji nisu uvek razumevali njegove državničke
postupke. I zaista, život kralja Milutina bio je ispunjen mnogim
zagonetnim događajima. Državničke poslove preplitao je sa rešavanjem
ličnih i životnih pitanja, i to uvek uspešno, na ličnu korist i korist
sve snažnije Srbije. Pred njim su drhtali vlastodršci od Rima do
Carigrada, nudeći mu za žene svoje sestre i kćerke radi političkog
savezništva. A opet, i pored svedočenja trojice njegovih vizantij-skih
savremenika Georgija Pahimera, Teodora Metohita i Nićifora Grigore i
svedočenja latinskih pisaca, o ženidbama i ljubavnim vezama kralja
Milutina danas se nedovoljno zna. Političke igre i interesi prinudili
su savremenike da prikrivaju broj Milutinovih ženidbi, redosled
brakova, imena supruga, majke Milutinove dece uvodeći hronološku zbrku
u intimni deo života srpskog kralja.

Stariji i savremeniji
istoričari našli su se tako pred velikim teškoćama. Pa, ipak,
istraživanje beogradskih vizantologa, saopštena u VI tomu "Vizantijskih
izvora za istoriju naroda Jugoslavije", objavljenih u SANU, svojevrstan
su ključ za razumevanje Milutinove epohe.

MILUTINOVA PREMOĆ NA BALKANU

Centralno
mesto na lozi dinastije Nemanjića u manastiru Visoki Dečani pripalo je
Svetom kralju Stefanu Urošu II Milutinu. U vreme kada je loza dinastije
Nemanjića oslikana (1346/47) srpska država bila je vojnički najjača na
Balkanu, a car Dušan Silni, postavljajući u središte dinastije
Nemanjića svoga dedu Milutina, time mu je ukazao ne samo počast, već i
priznanje da je njegova carska moć samo nastavljanje dedovske vladarske
moći.

Milutin je na vlast došao 1282. godine Deževskim
sporazumom, kada se sa kraljevskog trona povukao njegov stariji brat
Dragutin. Odmah po dolasku na vlast mladi kralj zadovoljio je zahteve
ojačale srpske vlastele za osvajanjima. Za samo dve godine (1282-1284),
on je, posle zauzimanja Skoplja i Pologa, proširio granice Srbije na
jugu sve do linije Kruja-Ohrid-Prilep-Prosek-Strumica, a zatim je,
osetivši kad bi i gde bi trebalo da stane, ostatak svoje gotovo
četrdesetogodišnje vladavine povremeno četovao na granicama, postepeno
proširivao državu, a potom utvrđivao osvojeno. Kralj Milutin je tako
odredio glavni pravac srpskih osvajanja u narednom veku. Samo vlast nad
moravsko-vardarskom dolinom mogla je Srbiji obezbediti premoć na
Balkanu. To je konačno i ostvareno pobedom njegovog sina Stefana
Dečanskog nad Bugarima kod Velbužda (1330). Mladi Stefan Dušan, u
stvari, nije ni imao puno izbora, osim da nastavi strateškim putevima
svog velikog dede i uzora Svetog kralja Stefana Uroša II Milutina.

Širina
ktitorske delatnosti kralja Milutina neobična je za tadašnja i za
sadašnja merila. Podizao je manastire ne samo u Srbiji već i u susednim
državama, obavljao je porušene crkve, darivao neštedimice zadužbine i
sveštenstvo. Podigao je i obnovio četrdeset i dve crkve, što je više od
svih Nemanjića zajedno. Njegove dve najsjajnije zadužbine u Srbiji su:
Gračanica remek delo evropske srednjovekovne arhitekture, i njegovo
poslednje delo manastir Banjska (koju su Turci porušili), vrhunska
građevina nenadmašene lepote građevinarstva toga doba. Milutin je,
između ostalog, izgradio ili obnovio Bogorodicu Ljevišku u Prizrenu,
Trojeručicu u Skoplju, Crkvu sv. Joakima i Ane i Studenici, crkve Sv.
Đorđa u Nagoričinu i u Dabru, crkvu Sv. Nikite u Skopskoj Crnoj gori,
itd. Gradio je zadužbine u Svetoj Gori (sazidao je glavnu crkvu u
Hilandaru, proširio konake i manastir zaštitio ih čvrstim zidinama; u
Solunu je podigao crkve Svete Trojice, Svetog Nikole i Svetog Đorđa, a
obdario je i crkvu Svetog Dimitrija; u Carigradu je podigao crkvu u
manastiru Prodromu, a u svetom gradu Jerusalimu osnovao je manastir Sv.
Arhanđelasklonište za srpske hodočasnike. Na Sinaju, u manastiru
Bogorodičnom podigao je hram Sv. Stefanu, kome je posvećen i manastir
Banjska, a u Carigradu Milutin je podigao veliku bolnicu u kojoj je
otvorena škola za učenje medicine.

Zbog velike zadužbinarske
delatnosti, kao i zbog činjenice da je Srbiju podigao do vodeće
balkanske sile, Srpska pravoslavna crkva kanonizovala je kralja
Milutina za sveca.

Nesuđena nevesta

Još dok je bio
kraljević, Milutin je imao primamljivu ženidbenu ponudu od
vizantij-skog cara Mihaila VIII Paleologa. Radilo se o pokušaju
vizantijskog cara da sklopi sporazum sa srpskim kraljem Urošem I.
Georgije Pahimer, u to vreme vodeći vizantijski pisac, autor knjiga o
vladi Mihaila VIII i o vladi Andronika II, piše o tome kako je "car
odlučio da svoju drugu kćer Anu pošalje kralju Srbije Stefanu Urošu da
bi je udao za njegovog drugog sina Milutina... Pošto su završeni
međusobni dogovori, pošalje u poslanstvo jerarha (patrijarha), a s njim
i kćer sa veličanstvenom carskom svitom. (Ana je u to vreme imala oko
12 godina)
." Stigavši u Veriju, odlučiše da pošalju Stefanu Urošu
hartofilaksa (patrijarhovog sekretara) Veka, a sa njim i (mitropolita)
Trajanupolja i Kondumna. Jer prema nalogu carice (Teodore) trebalo je
da hartofilaks ode unapred i podrobnije se upozna sa prilikama kod
Srba, da vidi kakav je njihov način života i kako je ustrojen red u
njihovoj državi. Ona sama pripremila je kćeri veličanstvenu pratnju, uz
svu raznovrsnu carsku raskoš."

Kralj Milutin, sa majkom Jelenom
Anžujskom (freska iz Gračanice) Na saboru u Deževi, posle pada s konja,
i preloma noge koji se iskom-plikovao, Dragutin se odrekao prestola u
korist brata

Raskošnu carsku svitu čekalo je iznenađenje.
Pahimer je zabeležio: "Došavši, oni tamo ne samo da ne videše ništa
dostojno svite i odgovarajuće (kraljevske) vlasti, nego je Uroš,
gledajući njihovu pratnju i poslugu, a naročito evnuhe, upitao šta bi
oni trebalo da budu. A kad je čuo od njih (Vizantinaca) da je takav
carski red i da princezi sledi takva pratnja, on negodujući reče: E, e,
šta je to? Nama nije uobičajeno takvo ponašanje: I to rekavši, odmah
pokaza jednu mladu ženu, siromašno odevenu i predenju posvećenu: Tako
se mi, reče pokazujući rukom, odnosimo prema mladima. I sve je kod njih
bilo priprosto i siromašno, kao da životare o zverinju (od lova) i
kradući..."

Carska svita doživela je još neprijatnosti u
tadašnjoj patrijarhalnoj i siromašnoj Srbiji. Vraćali su se u velikom
strahu. "Jer", piše Pahimer, "stanovnici te zemlje, dolazeći u grupama,
često su opkoljavali ulogorene (Vizantince) i posmatrali kuda će dalje.
NJima je bio cilj da posmatraju njihove stvari, kako bi ih, napavši
noću, opljačkali. To se, najzad, posle kratkog vremena i dogodilo:
došavši nečujno noću, ukrali su njihove konje i, koliko ih noge nose,
iščezli." Konačno, Vizantinci su stigli u Ohrid, pa u Solun i
"odbacivši taj brak, vratiše se caru."

Tako je propao prvi
pokušaj ženidbe mladog Milutina vizan-tijskom princezom. Ali, ostalo je
nerazjašnjeno ko je bila ona mlada žena koja je prela na Uroševom
dvoru. Navodi se da je Uroš pokazao na ženu odgovarajućeg ranga i
statusa, a to je mogla da bude Katalina, Mađarica, supruga Milutinovog
starijeg brata Dragutina. Neki autori (Vladimir Mošin) idu dalje, pa
zaključuju da je pomenuta Uroševa snaha bila, u stvari, Milutinova prva
žena, neka srpska vlastelinka. Kako će se kasnije pokazati, Milutinov
intimni život bio je pun iznenađenja, tako da ni ta mogućnost nije
isključena.
Назад на врх Go down
http://extreme.team-talk.net
Admin
Admin
Admin


Број порука : 420
Join date : 10.09.2008

Kralj Milutin ozenio Simonidu kada je imala 9,odnosno 5 god! Empty
ПорукаНаслов: Re: Kralj Milutin ozenio Simonidu kada je imala 9,odnosno 5 god!   Kralj Milutin ozenio Simonidu kada je imala 9,odnosno 5 god! I_icon_minitimeTue Sep 16, 2008 3:27 pm

IME APOSTOLOVO

"... Car je žalio gubitak ženske dece po
porođaju, a to se desilo kod dvoje-troje dece. A pošto se i ova mladica
rodi, užasan strah zavlada i za nju, te neka od iskusnih i časnih žena
dade savet, uostalom uobičajen mnogima, na osnovu koga se spasavahu
novorođenčad. Savet je: da se pred svaku od postavljenih slika
dvanaestorice glavnih apostola učvrste podjednako duge i teške sveće,
istovremeno upaljene, i da se pojući moli za novorođenče, produžavajući
molitvu sve do samog utrnuća plamena sveće. Koja bude preostala među
drugim već ugaslim, njegovo (tog apostola) ima da se da novorođenčetu,
kako bi, i ono čuvano, preživelo. Tako je, dakle, tada i urađeno po
nalogu carevom, i preostala je sveća Simonova, te novorođenče bi
nazvano Simonidom po imenu, noseći radi zaštite apostolovo ime."

(Georgije Pahimer: POREKLO SIMONIDINOG IMENA)

Bezimena Tesalka

Većina
istoričara, sledeći vizantijske izvore, beleži da je prva Milutinova
žena bila Tesalka, kćerka sevastokratora Jovana Anđela. I tu počinju
zabune. Milutin je te, 1282. godine, već bio na vlasti. "Mlad, lep i
vičan oružju" kako je zabeležio njegov biograf i savremenik arhiepiskop
srpski Danilo Milutin kreće u ratne pohode prema jugu, ali i u
ženidbene pustolovine.

Za kralja Milutina bile su udate:
srpkinja Jelena, vizantijska princeza Tesalka, Mađarica Jelisaveta,
koja mu je bila prija i koju je oteo iz manastira, bugarska princeza
Ana i vizantijska princeza Simonida (a neke iluzije na vezu Milutina sa
Simonidinom majkom, caricom Irinom Jolantom, sasvim su jasne).

Tesalka,
kojoj ni ime nije utvrđeno, verovatno se veoma kratko zadržala u
Srbiji. Pojedini istoričari - polazeći od freske u Đurđevim Stupovima,
na kojoj je prvi put oslikan Milutinov kraljevski lik zajedno sa
kraljicom Jelenom smatraju da je reč upravo o Tesalki. Ali, Jovan Anđeo
je imao drugu kćerku koja se zvala Jelena i za koju se zna da je bila
udata za Viljema de la Roša. Jovan Anđeo svakako nije mogao imati dve
kćerke istog imena.

To je navelo neke autore na zaključak da je,
pre braka sa Tesalkom, Milutin bio oženjen Srpkinjom vlastelinskog roda
koja se zvala Jelena. Oslikana u Đurđevim Stupovima, 1282. godine, ova
Jelena je, moguće, bila napuštena iste godine radi kraljevog braka sa
kćerkom Jovana Anđela.

U drugoj polovini ili krajem 1283. godine i Tesalka je vraćena ocu.

Mađarica Jelisaveta, Bugarka Ana

Prognanu
Tesalku smenila je Mađarica Jelisaveta. Svi izvori se slažu da je u
pitanju bila kratka ali strasna ljubav i naglašavaju da je kralj
Milutin zaveo svoju priju, rođenu sestru Kataline, supruge njegovog
starijeg brata Dragutina. Neobično je bilo to što je Jelisaveta još od
detinjstva bila opatica u manastiru na Margitinom ostrvu kod Budima.
Jiriček navodi kao izvor Pahimera koji tvrdi da se Milutin sa ovom
kaluđericom, svojom prijom, našao kod svog brata Dragutina, da ju je
zaveo i oženio se njome. Nićifor Grigora, opet, ističe da se srpska
crkva opirala tome braku zbog toga što je mlada bila kaluđerica i zbog
toga što su Milutin i ona bili u srodstvu.

"Milutin se", piše
Jireček, "posle izvesnog vremena rastavio i sa ovom ženom plemenitog
mađarsko-kumanskog porekla (pre 1284), ali je kod sebe zadržao njenu
malu kćerku. Jelisaveta posta opet opaticom u manastiru na Margitinom
ostrvu, ali se već posle nekoliko godina ponovo udala, ovoga puta za
nekoga češkog plemića koji je imao kraljevsku moć. Bio je to lepi
Zaviš, sin Budivoja iz Krumave... Jelisaveta mu rodi sina, i kada je
Zaviš pozvao na krštenje mladog kralja Većeslava II u Pragu, beše on
neočekivano uhvaćen i pogubljen pred zidinama grada Hluboke kod
Buđejovica (u avgustu 1290). Jelisaveta se posle ove nesreće, povuče u
manastirsku samoću na Margiritino ostrvo koje nije više napustila do
kraja života."

Posle Milutinove smrti, nastao je veliki metež u
državi. Za vlast su se borili Milutinovi sinovi Stefan Dečanski i
Konstantin, i Dragutinov sin Vladislav, a najamničke vojske Turaka,
Tatara i Kumana, borile su se, odmetnute u pljačku, jedne protiv
drugih. Metež je bio toliki da su čak i sprovod Milutinovog tela iz
Nerodimlja u Banjsku, napadali ratnici i pljačkaši.

Kada je
Jelisavetu otpremio bratu, mađarskom kralju Ladislavu IV, kralj Milutin
se, vođen političkim razlozima, počeo da približava bugarskom dvoru.
Njemu je bio potreban saveznik te 1284. godine, u vreme velikih uspeha
u odmeravanju snaga sa Vizantijom, radi razvijanja ofanzive u
Makedoniji i Tesaliji. A savezništvo je, po oprobanom običaju,
potvrđeno brakom kralja Milutina sa kćer-kom bugarskog cara Georgija I
Tertera. NJeno ime, Ana, poznato je iz Pljevaljskog Trebnika. U
Trebniku je, naime, uz Milutina navedena kraljica, "čedoma" (deca) i
ostali članovi kraljevske kuće.

Brak između kralja Milutina i
Bugarke Ane Terter trajao je, izgleda, prilično dugo. Neizvesno je,
međutim, da li je ovaj brak trajao sve do kraja DžIII veka ili je, pak,
raskinut u vreme burnih zbivanja u Bugarskoj, kada je, pod pritiskom
Tatara, Milutinov tast Georgije Terter pao s vlasti, a na vlast se
popeo novi car Smilec. Moguće je da se Milutin razveo pre 1296. godine,
jer u manastiru u Arilju, oslikanom te godine, Ana nije predstavljena u
kompoziciji na kojoj Hrist blagosilja Milutina, Dragutina i Dragutinovu
suprugu Katalinu.

Zanimljiva je bila dalja sudbina Bugarke Ane
Terter, pretposlednje supruge kralja Milutina. Pošto je upućena kao
talac u Carigrad, ona se (1300. godine) udala za despota Mihaila
(Dimitrija) Anđela zvanog "Kutrul" (Ćelavac). Ovaj epirski despot bio
je poznat po tome što se prvi put oženio princezom Anom, kćerkom cara
Mihaila VIII, onom istom nesuđenom nevestom srpskog tada princa
Milutina.

Kao što je bilo teško utvr-diti broj i dužinu
Milutinovih brakova i redosled ženidbi, isto tako je istoričarima bilo
teško da utvrde sa kojim suprugama su rađana Milutinova deca.
Milutinovi sinovi, Stefan i Konstantin, jedno vreme nisu bili priznati
od strane vladara susednih pravoslavnih zemalja ni od strane katoličkog
Zapada. Stefan (Dečanski) bio je u braku sa Teodorom, kćerkom bugarskog
cara Smileca, a kćerka Ana (Neda) udata je za potonjeg bugarskog cara
Mihaila Šišmana. Sa Mađaricom Jelisavetom Milutin je imao kćer Zoricu
(Caricu) i u vreme kada je sa Latinima sklapao sporazum protiv
Vizantinaca, on je ovu svoju kćerku bio obećao francuskom kralju Karlu
Valoa Mlađem...

Na iskraju DžIII veka stari srpski kralj Milutin već ima nove bračne planove. Podsticaji su opet došli iz Vizantije.

Car nudi Simonidu

Kraljica Simonida, Gračanica, oko 1320. godine: po tadašnjim običajima, devojke su dorastale za udaju sa 12 godina
Назад на врх Go down
http://extreme.team-talk.net
Admin
Admin
Admin


Број порука : 420
Join date : 10.09.2008

Kralj Milutin ozenio Simonidu kada je imala 9,odnosno 5 god! Empty
ПорукаНаслов: Re: Kralj Milutin ozenio Simonidu kada je imala 9,odnosno 5 god!   Kralj Milutin ozenio Simonidu kada je imala 9,odnosno 5 god! I_icon_minitimeTue Sep 16, 2008 3:27 pm

"Otkako je kralj Milutin", kaže u "Istoriji Vizantije" Georgije
Ostrogorski, "oduzeo 1282. godine Vizantincima Skoplje, upadi Srba u
vizantijske oblasti nisu više prestajali. Godine 1297. Vizantinci su
najzad preduzeli protivnapad pod zapovedništvom istaknutog vojskovođe
Mihaila Glavasa, ali ovaj poslednji napor ostao je uzaludan. Prema
mladoj slovenskoj državi istrošena Vizantija bila je nemoćna. Tada je
Adronik II rešio da se sa Srbima nagodi i ponudio je kralju Milutinu
ugovor o miru i brak sa svojom sestrom Evdokijom, udovom trapezuntskog
cara Jovana. Veza sa Vizantijom pružila bi Milutinu podršku u borbi sa
bratom Dragutinom, a brak sa vizantijskom princezom mnogo bi podigao
njegov ugled."

Nićifor Grigora u "Romejskoj istoriji", iz
razumljivih razloga, ovu bračnu ponudu Milutinu posmatra iz drugog
ugla. "Ovu Jevdokiju", piše Grigora, "zatraži putem poslanstva srpski
kralj (Milutin) sebi za ženu da bi ovekovečio mirovni ugovor sa
Romejima (Vizantincima). Bio je, naime, moćan i nije ostavljao na miru
Romeje zauzimajući im i pleneći zemlje i gradove. Kraljevo traženje
dovelo je cara u višestruke neprilike. Prvo, što je do kraljevog
prijateljstva mnogo držao: drugo, što se careva sestra grozila veze sa
kraljem i nije hte-la da se pred njom spominje; treće, što bi to bio
(kralju Milutinu) već četvrti (možda i peti) brak... Pošto je
Jevdokija brak s njim odbijala iz dna duše, a kralj je oz-biljno
nastojao na svom zahtevu i potkrepljivao ga je ne malim pretnjama, car
je bio prinuđen da kralju skrene pažnju na svoju kćer Simonidu, koja je
bila u uzrastu od pet godina. Kralj bi je uzeo sebi da je odgaja dok ne
dođe u zakonito doba za brak (tada se 12 godina smatralo punoletstvom)
i postane supruga."


Braku Milutina i Simonide protivili su
se mnogi Srbi i Vizantinci, ali i susedi. Milutin je te 1299. godine
bio već zašao u pozne godine (veruje se da je rođen oko 1253), a
Simonida je bila još dete.

Milutin je proširio granice svoje
države, ali se zadržao u okvirima koje je mogao da brani i odbrani, što
nije učinio njegov unuk Stefan Silni. Unuk je, u Dečanima, Milutina
stavio u centar loze Nemanjića, jer - Milutin mu je bio uzor. U svakom
slučaju, Milutin je bio možda veći vladar od Dušana Silnog, izvikanog
za najjačeg srpskog vlastodršca. A podigao je više crkava nego svi
Nemanjići zajedno: 42. Gračanicu, remek delo srednjo-vekovne
arhitekture, Banjsku, koju su Turci srušili, Bogorodicu LJevišku u
Prizrenu, glavnu crkvu u Hilandaru, crkvu u okviru Studenice, tri crkve
u Solunu, crkvu u Carigradu, manastir u Jerusalimu... Pa ipak, njegove
mošti počivaju u crkvi koja nije njegova zadužbina, Hramu Svetog
Kralja, u Sofiji.

Pregovori o braku između Milutina i Simonide
trajali su mesecima. Andronik II je ovaj delikatan zadatak poverio
diplomati i piscu Teodoru Metohitu koji je, tim povodom, na čelu
poslanstva, pet puta boravio u Srbiji. Dimitrije Obolenski, pisac
knjige "Vizantijski komonvelt", uporedio je ova Metohitova putovanja u
Srbiju sa onim od pre trideset godina, kada su izaslanici Mihaila VIII
dolazili na dvor Uroša I u nameri da sklope bračni ugovor između careve
kćerke Ane i mladog kraljevića Milutina. Tada je srpski kraljevski dvor
bio "skroman i jadan", a sada je Srbija, zahvaljujući snažnoj
Milutinovoj ličnosti, bila velika, bogata i moćna država, u kojoj se
raskoš mogla meriti sa vizantijskom. I zaista, u "Poslaničkom slovu",
poverljivom izveštaju koji je uputio u Carigrad, Teodor Metohit piše:

"...
Vodili su me ne malobrojni mladi ple-mići, svečano opremljeni, otuda
poslati da mi ukažu počast kako je običaj. Čitava ceremonija i prolazak
behu vrlo elegantni, sa puno uvažavanja i kićenosti... I sam kralj
(Milutin) se veoma bio nakitio i čitavo telo praznično odenuo,
pretrpavši se dragim kamenjem, biserjem i naročito zlatom koliko god je
mogao. Ceo dvor blještao je od svilenih i zlatom izvezenih tkanina...
Otuda (iz dvora) ovamo sve u izobilju stiže...

Osim divljači,
dobijamo i mnogih i raznih ptica i druge jestive zveradi kao što su
šumski veprovi i jeleni a, pored toga, obično svakog dana se sa
arhontove trpeze šalju i mnogobrojna ukusno pripremljena jela i
poslastice u zlatnim i srebrnim tanjirima i posudama... Kralj Tribala
(Srba), kad je posni dan, šalje nam još i sveže i sušeno voće... i
najbolje njihove kolače kao i komade prigotovljenih riba, ulovljenih
nedavno u ovdašnjim rekama ili onim udaljenim, svežih ili usoljenih,
sve do onih velikih i masnih dunavskih..."

Kraljica je plakala

Karta
Srbije Kralja Milutina: Milutin je osvojio nešto manje teritorije od
Dušana, ali se Milutinova država smatrala jačom, zbog bolje unutrašnje
organizacije, i kompaktnosti teritorije

Dugi i iscrpljujući
pregovori oko braka Milutina i Sikmonide okončani su uoči Uskrsa 1299.
godine. Smirio se i vizantijski patrijarh koji je dugo odbijao da
potvrdi bračni ugovor između ostarelog kralja i maloletne princeze i u
znak protesta nije izlazio iz manastira Pamakariste. Kad je car
Andronik II uspeo da odobrovolji patrijarha, saopšteni su uslovi
pregovora. Poništeni su svi prethodni Mi-lutinovi brakovi, a srpski
kralj je dobio u miraz sve vizantijske zemlje koje je prethodno
vojnički osvojio. Zauzvrat, Vizantinci su, kao zalog postojanosti ove
bračne zajednice, dobili taoce bivšu Milutinovu ženu, Bugarku Anu
Terter i četovođu Kotanicu koji je, prebegavši Srbima, naneo grdne muke
Vizantincima.

Da bi isporučio taoce i primio carsko dete,
Milutin je pohitao ka Vardaru, gde je, na sredini reke, izvršena
razmena. Mala Simonida stigla je sa velikom i raskošnom pratnjom.
Georgije Pahimer beleži da je zatim "ohridski arhiepiskop Makarije
odslužio uobičajene službe, ona (Simonida) je primila uobičajene časti,
a sam kralj je primio carevu kćer više nego kao suprugu. Jer, dočekao
ju je blagonaklono, ne na konju kao što je bio običaj dočekivati, nego
sjahavši kad je prilazila, to jest kao pred gospodaricom a ne pred
suprugom."

Da ovaj brak između starog kralja i premlade kraljice
nije uvek bio stabilan, potvrđuje svedočenje Nićifora Grigore iz 1317.
godine. Tada je, naime, umrla Simonidina majka carica Irina Jolanta,
koja za života nije bila u dobrim odnosima sa svojim mužem Andronikom
II. Odvojivši se od cara, u Solunu je, po latinskim običajima, plela
mreže kako da svoje sinove, Dimitrija i Teodora, obezbedi zemljama i
prestolima. "Laskala je kralju (Milutinu) mnogim i bezbrojnim darovima
i nagovarala ga je, pošto nije bilo nade da će od kraljice (Simonide)
dobiti dete, da nasledstvo vladavine nad Tribalima (Srbima) prenese na
jednog od kraljičine braće." Nije, naravno, uspela u svom poduhvatu, a
kada je umrla, Simonida je zaželela da posle sahrane ostane duže u
Carigradu. Grigora navodi da su tada "došli poslanici od njenog
supruga, naime kralja Srbije, noseći pretnje protiv romejske zemlje ako
se ona što je moguće brže ne vrati suprugu. Pošto ju je (Milutin) žarko
voleo, susednim zemljama i gradovima Romeja (Vizantinaca) pružao je
najveću sigurnost, a zbog njenog odsustva bio je ljubomoran i pun
nepoverenja. Bojeći se da zet ne ostvari pretnje, a to je mogao lako
jer je raspolagao velikom vojnom snagom, car je odmah poslao svoju
kćer."

Milutin se na sever proširio sve do Mačve, držao je
Rudnik i Beograd. Ratovao je sa Dubrovčanima, osvojio Drač, pa ga posle
izgubio. Na jugu je osvojio Skoplje, i držao Makedoniju do Velesa i
Štipa. Na istoku je osvojio Braničevo. Držao je Debar i dobar deo
Albanije. Papa je pozivao vlastelu da se dižu na rat "protiv okorelog
šizmatika". Na zapadu je ratovao sa vlastelom bana Pavla Bribirskog.
Dugo je ratovao oko krune protiv starijeg brata Dragutina. Oslepeo je
sina Stefana Dečanskog, kad mu se pobunio. Pre Dušana donosio je
zakone. U posedu je imao sedam rudnika srebra. U najamničkoj vojsci
imao je čak i Špance.

Simonida je tada, piše Grigora, bila u
uzrastu od 22 godine. "Uplašena da ne bude po povratku ubijena od
strane muža, koji je uvek bio podozriv prema njoj a sada još i
raspaljen velikim gnevom, smislila je da obuče monašku odeću i tako
pobegne od zajedničkog života s njim. Nije se usuđivala da to učini dok
je kod oca boravila, da ga ne bi izložila optužbi zbog javnog
saučesništva... Boraveći (u Seru) više dana tajno je od nekog kupila
monašku rizu i obukla je jedne noći. Tako se sledećeg dana nenadano
pojavila pred Tribalima koji su je pratili, i izazvala kod njih ne malo
zaprepašćenje i zbunjenost, tako da su iz straha od gospodara hteli
ne-što strašno protiv nje preduzeti. Naime, ili da joj poderu rizu i da
je protiv volje odvedu njenom mužu, ili kao drugu mogućnost, da je
ubiju, da ne bi živa, stanujući veoma daleko od svoga muža, mučila
njegov duh žestokim bolovima. Ali, njen polubrat, sin druge majke
despot Konstantin, koji je takođe bio prisutan, preduhitrio je te
planove i ispravio njenu lakomislenost, sluteći da bi kralj (Milutin)
veoma rđavo primio to što se desilo. On joj je, prišavši silom, poderao
rizu i obukao uobičajenu njenu odeću. Zatim je predao Tribalima i
naredio im da je što je moguće brže odvedu, iako se ona opirala i
plakala." Četiri godine posle ovog događaja, umro je srpski kralj
Stefan Uroš II Milutin. Preminuo je iznenada, 29. oktobra 1321. godine,
u dvorcu Nerodimlje na Kosovu. Veliki vladalac, piše Konstantin
Jiriček, imao je "rastrovan život u porodici." Odmah posle njegove
smrti izbiše veliki nemiri. O presto su se borila tri pretendenta:
Milutinovi sinovi Stefan i Konstantin i Dragutinov sin Vladislav. Tuđi
najamnici - Kumani, Tatari, Turci vojevali su jedni protiv drugih. Na
putu od Nerodimlja do Milutinovog prvog počivališta, manastira Banjske,
ratnici su uznemirili i sprovod tela kralja kojim je rukovodio episkop
Danilo.

Udova, kraljica Simonida vratila se u Carigrad, gde je
boravila u hramu Presvete Bogorodice. Dve i po godine posle Milutinove
smrti poslala je iz Carigrada u Srbiju skupoceno kandilo i zlatotkane
pokrove za kraljev posmrtni odar. Posle toga se zamonašila i stupila u
manastir Svetog Andrije.
Назад на врх Go down
http://extreme.team-talk.net
Admin
Admin
Admin


Број порука : 420
Join date : 10.09.2008

Kralj Milutin ozenio Simonidu kada je imala 9,odnosno 5 god! Empty
ПорукаНаслов: Re: Kralj Milutin ozenio Simonidu kada je imala 9,odnosno 5 god!   Kralj Milutin ozenio Simonidu kada je imala 9,odnosno 5 god! I_icon_minitimeTue Sep 16, 2008 3:28 pm

SRPSKI KRALJ - BUGARSKI SVETAC

Čudnom igrom sudbine mošti Svetog
kralja Milutina, najvećeg srpskog zadužbinara, ne počivaju ni u jednoj
od njegovih mnogobrojnih zadužbina. Kralj Milutin preminuo je 29.
oktobra 1321. godine, u svom dvorcu Nerodimlje na Kosovu. Sahranjen je
u njegovoj najznačajnijoj zadužbini - manastiru Banjska. Oko 1389.
godine, zbog nepovoljnih političkih prilika, mošti kralja Milutina
prenesene su iz Banjske u rudarsko mesto Trepču, a odatle, oko 1460.
godine, u Sofiju, gde se i danas nalaze.

Okružen lipama i
brezama, u središtu Sofije nalazi se jedan od najlepših pravoslavnih
hramova u Bugarskoj crkva Svete nedelje, u kojoj počivaju mošti srpskog
sveca i kralja Stefana Uroša II Milutina. Nije poznato kada je ova
crkva sagrađena; prvi pomen o njoj zabeležen je 1578. godine, a tokom
osmanlijske vlasti više puta je rušena i obnavljana, da bi, za vreme
velikog požara, 1863. godine, izgorela do temelja. Carigrad je dozvolio
da se na istom mestu podigne novi hram koji je po relikviji,
Milutinovim moštima, dobio novo ime Crkva Svetog kralja. Za vreme
venčanja jednog člana carske porodice, 16. aprila 1925. godine, crkva
je gotovo do temelja razorena eksplozijom koju su podmetnuli bugarski
komunisti, a kada je, 1935. godine, obnovljena vraćeno joj je ime Sveta
nedelja.

Tako su mošti srpskog kralja, koji je proživeo buran
ovozemaljski život, na dramatičan način preživele požare i razaranja i
ostale kao svetinja sve do dana današnjih.

Koliko Bugari poštuju
srpskog i svog sveca, Svetog kralja Milutina, najbolje svedoči
činjenica da su njegove mošti (bez glave i desne ruke) smeštene u
prelepom izrezbarenom i oslikanom ćivotu, desno od ikonostasa. Preko
moštiju, tokom cele godine, vernici polažu paketiće sa ispisanim
imenima koje, posredstvom Svetog kralja, namenjuju svojim mrtvima. Uoči
svakog 30. oktobra, dana Svetog Milutina, sveštenici crkve Svete
nedelje iznose mošti iz kovčega i unose ih u oltar. Tu ih preoblačei
tokom cele noći održava se bdenije. Belo platno na kojem su Milutinove
mošti ležale protekle godine seče se na sitne komadiće i deli narodu,
za zdravlje i isceljenje bolesnih. Svečanu jutarnju liturgiju, 30.
oktobra, obavezno služi vladika, a prepunom crkvom odjekuje pesma:
"Sveti bogovenčani kralje Stefane, moli Boga za nas". Posle toga
sakupljenom narodu se obraća arhijerej govorom o Svetom kralju Milutinu
i njegovim zaslugama za srpski narod i pravoslavlje.

Zanimljivo
je da se u Bugarskoj čuvaju mošti samo dvojice pravoslavnih svetaca -
kralja Milutina i pustinjaka - čudotvorca Ivana (Jovana) Rilskog,
takođe srpskog svetitelja.

Srpska pravoslavna crkva slavi dan
upokojenja Svetog kralja Milutina 12. novembra (30. oktobra po starom
kalendaru). Istog dana, u Srpskoj pravoslavnoj crkvi se čuva spomen na
Milutinovog brata Dragutina (monaha Teoktista), njihovu majku kraljicu
Jelenu i obrtenije časnih kostiju Milutinovog sina Stefana Dečanskog.
Narodno svetilište postao je i jedan bor u Nerodimlju koji je, po
predanju, zasadio sam kralj Milutin. Narod se okuplja kod bora na sabor
o Uskrsu.

http://www.srpsko-nasledje.co.yu/sr-l/1998...article-10.html


Kraljica Simonida

Iz projekta Википедија

Skoči na: navigacija, pretraga

Simonida
(grč: Σιμωνις, rođena 1294, umrla posle 1345) bila je ćerka
vizantijskog cara Andronika II Paleologa i četvrta supruga srpskog
kralja Stefana Uroša II Milutina.

Српска краљица Симонида, фреска настала око 1320. године из манастира Грачаница који је 1310. подигао краљ Милутин.
Srpska kraljica Simonida, freska nastala oko 1320. godine iz manastira Gračanica koji je 1310. podigao kralj Milutin.
Sadržaj

* 1 Poreklo
* 2 Udaja
* 3 Brak
* 4 Monahinja
* 5 U modernoj srpskoj kulturi i nauci
* 6 Napomene
* 7 Reference
o 7.1 Izvori
o 7.2 Literatura

[uredi] Poreklo

Simonida
se rodila 1294. godine kao jedina ćerka vizantijskog cara Andronika i
njegove druge supruge Irine (Jolande) od Monferata. Irina je Androniku
rodila tri sina: Jovana (), Teodora i Dimitrija, ali je takođe i
nekoliko puta pobacila. Kada je došlo vreme da se carica ponovo porodi,
po rečima istoričara Georgija Pahimera, jedna od dvorskih dama je
predložila da se u toku porođaja istovremeno pred ikonama dvanaest
apostola održavaju molitve i zapali po jedna sveća iste veličine. Po
ovom vizantijskom običaju, novorođenče je trebalo nazvati po apostolu
ispred čije ikone bi sveća poslednja dogorela. Pošto se najduže održala
sveća pred ikonom sv. Petra, čije je prvobitno ime bilo Simon,
Andronikova ćerkica je dobila ime Simonida, apsolutno unikatno u
vizantijskoj istoriji.

Udaja

Vizantijsko carstvo iz doba
vlade Andronika II bilo je pod stalnim pritiskom mnogobrojnih
neprijatelja. Evropskim provincijama carstva, pre svega Makedoniji,
stalno je pretio srpski kralj Stefan Uroš II Milutin koji je još
početak svoje vlade 1282. obeležio osvajanjem Skoplja. Nakon toga,
ratoborni srpski kralj je zauzeo čitavu vardarsku Makedoniju, a njegovi
ratnici su nastavili da upadaju u vizantijske oblasti. Na kraju,
Andronik je 1297. pokušao da preokrene ratnu sreću i protiv Srba je
uputio slavnog vojskovođu Mihaila Glavasa Tarhoniota, nekadašnjeg
pobednika nad Bugarima. Glavas je pak pretrpeo poraz i po povratku u
Konstantinopolj predložio je caru da pokuša da sklopi trajan mir sa
srpskim kraljem putem dinastičkog braka. Andronik je prihvatio predlog
i uputio je Milutinu učenog diplomatu Teodora Metohita koji je već
uspešno ugovorio brak između prestolonaslednika Mihaila IX i
Rite-Marije, ćerke jermenskog kralja Kilikije Lava III.

Pregovori
sa srpskim dvorom bili su dugi i neodlučni i Metohit je morao putovati
pet puta kako bi uspešno okončao diplomatske igre. I sam Andronik II je
u toku pregovora doživeo nekoliko teških preokreta. Car je u početku
planirao da Milutinu ponudi brak sa svojom sestrom Evdokijom, udovicom
trapezuntskog cara Jovana II Velikog Komnina (1280.-1297.). Međutim,
Evdokija je odbila da se po drugi put udaje i vratila se u daleki
Trapezunt. Androniku je tada, od neudatih ženskih članova dinastije,
preostala jedino petogodišnja ćerka Simonida. Zahvaljujući Metohitovom
Poslaničkom slovu mezasonu (carevom prvom ministru) Nićiforu Humnu
znamo da je na nemanjićkom dvoru postojala jaka opozicija braku sa
vizantijskom princezom. Srpsko plemstvo, ali i vizantijski prebezi, su
želeli nastavak rata protiv carstva zarad novih osvajanja i sticanja
plena. Pored toga, krajem 1298. umro je bugarski car Smilec i njegova
udovica , Andronikova sestra od strica, ponudila je brak Milutinu čime
se otvorila mogućnost personalne unije, ili čak i ujedinjenja
Kraljevine Srbije i Drugog Bugarskog carstva.

Posle svih
diplomatskih preokreta, carski par je rešio da zarad mira ipak žrtvuje
svoju jedinu ćerku. Nakon toga car se suočio sa protivljenjem crkvenih
krugova, pre svih strogog carigradskog patrijarha Jovana XII Kozme.
Milutin je naime već bio u trećem braku sa Anom, ćerkom bugarskog cara
Georgija Tertera. Pored toga i druga supruga, ugarska princeza
Jelisaveta (Eržebet) još je bila u životu, tako da je po crkvenom pravu
srpski kralj važio za bigamistu. Najzad, kralj je bio ne samo
četrdesetak godina stariji od male neveste, već i četiri godine od svog
budućeg tasta. Car se 4. marta 1299. sastao sa patrijarhom u Silivriji
ali nije dozvolio prvosvešteniku otvaranje *** pitanja. Uvređeni
patrijarh je odbio da se vrati u carigradsku patrijaršiju pre nego što
ga car udostoji prijema. I pored toga, Andronik i njegova brojna svita
su krenuli u Solun gde su stigli u vreme Uskrsa i gde je proslavljeno
venčanje koje je obavio ohridski arhiepiskop Makarije. Prethodno je
nepoverljivi Milutin organizovao razmenu talaca i predaju njegove
dotadašnje supruge Ane Vizantincima na sredini Vardara. Nakon toga,
srpski kralj i njegovi plemići su bili ugošćeni u Solunu gde su obe
strane razmenile skupocene darove. Vizantijski car je Milutinu zvanično
prepustio teritorije koje je kralj dotada osvojio kao miraz za njegovu
ćerku. Time je na ideološkom planu veličina i čast Vizantije i njenog
cara sačuvana, a u stvarnosti vardarska Makedonija i severna Albanija
su zauvek izgubljeni. U aprilu 1299. godine malena Simonida je
otputovala u Srbiju sa svojim vremešnim suprugom.

Brak
Стефан
Урош II Милутин, ктиторски портрет настао око 1315. године. Краљ је
приказан са моделом црквице св. Јоакима и Ане (ткз. Краљеве цркве) у
Студеници.
Stefan Uroš II Milutin, ktitorski portret nastao oko
1315. godine. Kralj je prikazan sa modelom crkvice sv. Joakima i Ane
(tkz. Kraljeve crkve) u Studenici.

O Simonidinom bračnom životu
sa Milutinom nije sačuvano je tek nekoliko sporadičnih pomena. Po
sporazumu, kojim je srpsko-vizantijska granica povučena linijom
Ohrid-Štip-Veles, pri čemu su pomenuti gradovi ostali u rukama cara,
Simonida je trebalo da bude vaspitana na srpskom dvoru sve dok ne bude
bila dovoljno stara da preuzme sve bračne obaveze. Po srednjevekovnim
merilima mlade plemkinje su postajale punoletne obično u 12. godini i
tada su i udavane. Po Pahimerovim rečima, prilikom prvog susreta
Milutin je, suprotno običajima, sišao sa konja i Simonidu dočekao pre
kao gospodaricu, nego kao suprugu. Sam detalj otkriva koliko je
Milutin, već iskusni političar i ratnik, pridavao ovom braku, prvom, a
pokazaće se i jedinom koji je jedan srpski vladar uspeo da sklopi sa
ćerkom vizantijskog cara, formalno prvog među vladarima hrišćanske
Vaseljene.

Sam car se po povratku u Carigrad krajem 1300.
godine, nakon podugačkog boravka u Solunu, morao suočiti sa ogorčenim
patrijarhom Jovanom XII. Andronik, koji se odlično razumeo u retoriku,
teologiju i filozofiju, je posetio patrijarha u manastiru i pridobio ga
dirljivim govorom u kome je istakao da je nepovoljni brak sklopljen iz
državnih interesa: "Jer car nema drugih roditelja osim zakona i nema
druge dece osim svih Romeja." Patrijarha je najviše brinulo pitanje
Simonidinog pravnog položaja pošto je Milutin sa Andronikovom ćerkom
sklopio četvrti brak koji pravoslavna crkva nije smatrala kanonskim.
Opravdanje je nađeno u činjenici da je Milutin sklopio brak sa Bugarkom
Anom dok mu je prva žena Jelena, ćerka tesalskog despota Jovana I Duke,
još uvek bila u životu. Samim tim, Milutinov treći brak sa Anom bio je
pravno i kanonski ništavan, dok je time Simonida sada, kada je tesalska
despina bila mrtva, imala sva prava na položaj zakonite Milutinove
supruge i srpske kraljice.

Simonidin brak sa Milutinom izgleda
da je najviše bio od koristi njenoj majci. Irina Monferatska bila je,
po rečima istoričara Nićifora Grigore, odlučna da obezbedi vizantijski
presto jednom od svojih sinova. Međutim, Andronik je imao potomstvo iz
prvog braka koje je uživalo prednost u odnosu na njegovu decu sa
monferatskom markizom. Kada je propao caričin pokušaj da obezbedi
teritorijalne apanaže svojim sinovima, oko Uskrsa 1303. napustila je
Carigrad i preselila se u Solun na koji je njena porodica polagala
pravo još od Četvrtog krstaškog pohoda 1204. godine. Odatle je redovno
pisala zetu Milutinu i Andronik II se u Carigradu počeo bojati da Irina
podstiče srpskog kralja na novi rat. Pored toga, Milutin i Simonida su
po Grigori, svake godine dobijali sve raskošnije i bogatije poklone od
carice-majke. Irina je navodno sve nade polagala u Simonidino
potomstvo. Grigora je zabeležio kako je Milutin konzumirao brak sa
Simonidom u vreme kada je ona imala samo osam godina (1302) čime je
povredio devojčicinu matericu i onemogućio je da rađa [1]. U svakom
slučaju, neko vreme posle 1306, kada je Simonida po ondašnjim merilima
postala punoletna, postalo je jasno da je mlada kraljica nerotkinja.

Sada
se carica Irina okrenula svojim preostalim sinovima, još uvek mladom
Dimitriju, i Teodoru koji je od 130 nasledio ujaka Jovana kao markiz od
Monferata. Nakon što su srpsko-vizantijski odnosi zahladili u periodu
1308.-1310. godine, Irina je pokušavala da nagovori zeta da srpski
presto ostavi jednom od njenih sinova. U tome je carica previdela da je
Milutin u skladu sa Deževskim sporazumom iz 1282. imao obaveze da
presto ostavi u nasledstvo potomcima svog brata Stefana Dragutina.
Pored toga, Milutin je 1309. proizveo svog vanbračnog sina Stefana,
budućeg Stefana Uroša III Dečanskog, u mladog kralja i poverio mu Zetu
na upravu. Međutim, Milutin je iz građanskog rata (1301-1312) sa bratom
Dragutinom, sremskim kraljem, izašao kao pobednik i mladi Dimitrije je
verovatno u proleće 1314. godine posetio sestru na srpskom dvoru. Pravi
cilj ove posete nije ostao tajna za prestolonaslednika Stefana koji se
uz podršku jednog dela vlastele pobunio protiv oca. Stari Milutin pak
bio je daleko od bespomoćnog pa je Stefan potučen, zarobljen i na kraju
oslepljen. U Žitiju Svetog Stefana Dečanskog iz 15. veka, dečanski
iguman Grigorije Camblak je zabeležio kako je Milutin oslepeo sina po
želji svoje mlade supruge. Ova priča ipak potiče iz poznijeg
hagiografskog izvora i ne smatra se u nauci verodostojnom. Oslepljeni
Stefan i njegova porodica su poslati u Carigrad gde su stavljeni pod
nadzor cara Andronika. Što se Dimitrijeve posete Srbiji tiče, surovost
i neprijatnost zemlje odbijali su ga svom silinom i sprečavali da tamo
ostane i živi duže vreme. Nakon Dimitrija i Teodor Monferatski je,
verovatno krajem 1316. posetio Milutina i Simonidu ali se pokazalo da
ni on ne može da se održi u Srbiji duže. U stvari, među srpskim
plemstvom i sveštenstvom se već utvrdilo shvatanje po kome je samo
Nemanjin potomak, potomak svetorodnog korena dinastije, mogao biti
legitimni vladar, tako da vizantijski prinčevi najverovatnije i nisu
imali prave izglede za srpsku krunu. Pitanje naslednika prestola
Milutin je rešio u korist svog sina Konstantina koji se uz kralja i
kraljicu-maćehu spominje u natpisu na ikoni koju je srpski kralj
poklonio 1319. katedrali sv. Nikole u Bariju u južnoj Italiji.
Назад на врх Go down
http://extreme.team-talk.net
Admin
Admin
Admin


Број порука : 420
Join date : 10.09.2008

Kralj Milutin ozenio Simonidu kada je imala 9,odnosno 5 god! Empty
ПорукаНаслов: Re: Kralj Milutin ozenio Simonidu kada je imala 9,odnosno 5 god!   Kralj Milutin ozenio Simonidu kada je imala 9,odnosno 5 god! I_icon_minitimeTue Sep 16, 2008 3:28 pm

Monahinja

Carica-majka Irina Monferatska umrla je najposle u
Drami u Trakiji najverovatnije 1317. godine. Simonida je došla na
majčinu sahranu i uredila je prenos caričinog tela u Carigrad.
Pokojnica je sahranjena u manastiru Hrista Pantokratora, a njeno
bogatstvo su razdelila njena deca. Nakon majčine sahrane Simonida se
duže zadržala u rodnom Konstantinopolju sve dok nije stiglo srpsko
poslanstvo koje je caru zapretilo ratom ukoliko ćerku odmah ne pošalje
nazad. Simonida, koja se navodno uplašila za svoj život zbog
Milutinovog gneva, odlučila je da pokuša da pobegne od zajedničkog
života sa njim tako što će obući monašku odoru. Pošto nije želela da
krivica padne na njenog oca sačekala je sa izvršenjem svog nauma dok
nije stigla u Ser. Posle noćenja u gradu pojavila se ujutru u monaškoj
rizi pred Milutinovim ljudima. Njihovo zaprepašćenje i zbunjenost
presekao je Simonidin polubrat, despot Konstantin Paleolog koji joj je
strgao monašku odeću, naterao je da obuče svetovnu odeždu i brže-bolje
je predao srpskom poslanstvu i pored Simonidinog opiranja i suza.

Simonidina
želja da obuče monašku rizu ispunila se nakon Milutinove smrti 29.
oktobra 1321. godine. Već krajem te godine vratila se svome ocu u
vizantijsku prestonicu i izvestila ga o novim prilikama u Srbiji. U
Milutinovoj biografiji koju je sastavio Danilov nastavljač spominje se
da je Simonida kada je 1324. Milutin kanonizovan poslala iz Carigrada
skupoceno kandilo i zlatotkani pokrov za njegovu grobnicu. Nakon toga
zamonašila se u carigradskom manastiru sv. Andrije. Vizantijski izvori
nisu sačuvali ovu vest poznatu Danilovom nastavljaču niti su zabeležili
Simonidino monaško ime.

Iako se zamonašila Simonida je izgleda
nastavila da živi na carskom dvoru. Grigora je spominje da je u toku
građanskog rata Andronika i njegovog unuka Andronika III Simonida
spadala u najuži krug poverenika starog cara. Simonida je oko sebe
okupljala lažne proroke i trbuhozborce koji su joj, kao i njenom ocu,
ulivali lažne nade u konačan uspeh. Ipak, stariji Andronik je svrgnut i
nateran da se povuče u monaški život. Umro je u zoru 13. februara 1332.
godine. Na samrti su uz njega bili i monahinja Simonida i Nićifor
Grigora koga je bivša srpska kraljica zadužila da održi posmrtni govor.

U
narativnim izvorima Simonida se poslednji put pominje kod njenog
poznanika Grigore u vezi sa događajima iz 1336. godine. Kada je
Andronik III Paleolog razotkrio zaveru jednog broja mladih carigradskih
plemića da pobiju carsku porodicu među osumnjičenima se našao i despot
Dimitrije Paleolog, nesuđeni Milutinov prestolonaslednik. Car je suočio
optužene pred sinklitom, porotom koju su činili svi episkopi prisutni u
tom trenutku u Carigradu, kao i prestavnici stanovništva Carigrada.
Simonida, obučena u monašku odoru, prisustvovala je suđenju sedeći u
loži sa ostalim gospama iz carske porodice. Andronik je čitavu priliku
iskoristio da demonstrira svoje carsko milosrđe prema optuženicima, a
preko optužbi protiv Dimitrija je prešao ćutke iz poštovanja prema
svojoj tetki Simonidi. Jedan kasniji izvor, spisak znamenitih
antipalamita, otkriva da je Simonida bila u životu i tokom 40tih godina
14. veka i da se živo interesovala za teološka pitanja. Moguće da je
Nićifor Grigora imao udela u njenom prihvatanju antipalamitskog stava.
Zbog ovog pomenika u današnjoj istorijskoj nauci se smatra da je
Simonida umrla posle 1345. godine.

http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%9A%D1
http://www.balkancentar.net
Назад на врх Go down
http://extreme.team-talk.net
Sponsored content





Kralj Milutin ozenio Simonidu kada je imala 9,odnosno 5 god! Empty
ПорукаНаслов: Re: Kralj Milutin ozenio Simonidu kada je imala 9,odnosno 5 god!   Kralj Milutin ozenio Simonidu kada je imala 9,odnosno 5 god! I_icon_minitime

Назад на врх Go down
 
Kralj Milutin ozenio Simonidu kada je imala 9,odnosno 5 god!
Назад на врх 
Страна 1 of 1
 Similar topics
-
» Kada bi dobili priliku..?
» Kada Srbi dolaze u Hrvatsku?
» Kada ste prvi put kupili racunar,i koji je to bio?
» Kada ce Srbija postati nuklearna sila?
» BiH je bliza raspadu nego ikada? 'Kada ce RS proglasiti nezavisnost?

Permissions in this forum:Не можете одговорити на теме у овом форуму
Extreme :: Kultura,umetnost i nauka.. :: Istorija-
Скочи на: