Pet najskupljih najskupljih programa

1. Međunarodna svemirska stanica: osvajanje svemira








Gradnja Međunarodne svemirske stanice Alpha (ISS) najskuplji je
svjetski znanstveno-tehnološki projekt današnjice, a “teži” oko 100
milijardi dolara. Alpha je zamišljena kao platforma za duga svemirska
putovanja i oslonac koji bi trebao pomoći u osvajanju Marsa. U projekt
je osim SAD i Rusije uključeno 11 europskih zemalja, te Kanada, Japan i
Brazil. Alpha orbitira na visini od oko 400 kilometara iznad Zemlje,
duga je 106, a široka 95 metara. Od 2000. godine na ISS-u borave stalne
ljudske posade koje se smjenjuju svakih šest mjeseci.

Svemirska
je stanica trebala biti gotova 2006. godine, no taj je ambiciozni cilj
prolongiran nakon katastrofe svemirske letjelice Columbia koja je
eksplodirala 2003. godine. Nakon toga opskrba ISS-a ovisila je više od
dvije i pol godine isključivo o ruskom Soyuzu, koji može primiti samo
dva astronauta i ograničene zalihe tereta.

Prošlogodišnji
povratak shuttlea nije, međutim, unio mnogo optimizma zagovornicima
projekta: svima nam je još u sjećanju dramatična misija letjelice
Discovery. Analitičari su izračunali da je za dovršenje svemirske
stanice nužno još 28 letova shuttlea koji može primiti i do 30 tona
tereta.

2. CERN: Lov na Božju česticu





U Europskom centru za nuklearna istraživanja (CERN) u predgrađu Ženeve
upravo se završava LHC (Veliki hadronski sudarač), najveći i tehnološki
najsofisticiraniji stroj na svijetu. Riječ je o akceleratoru u
podzemnom tunelu na dubini od 100 metara, koji ima opseg od 27
kilometara i koji se jednim dijelom nalazi u Švicarskoj, a drugim u
Francuskoj. Istodobno, LHC je sinonim za jedan od najambicioznijih
znanstvenih pothvata u povijesti čovječanstva, čiji je glavni cilj
uloviti Higgsov bozon, hipotetsku česticu koja je ključ za
razumijevanje mase.

Projekt je počeo još 1989. godine, a
procjenjuje se da je njegova ukupna cijena oko osam milijardi dolara.
Prvi bi eksperimenti trebali početi u ljeto iduće godine, a fizičari se
nadaju da će rekonstruirati uvjete kakvi su vladali prije 13 milijardi
godina, odnosno u trenutku stvaranja svemira, za koji se smatra da je
nastao Velikim praskom. Znanstvenici drže da će eksperimenti u LHC-u i
detektorima CMS i Alice koji na njemu “jašu” potrajati idućih 15
godina. Ako fizičari uistinu ulove Higgsov bozon (što je glavni, ali ne
i jedini cilj), bit će to odlična potvrda tzv. Standardnog modela,
fizikalne teorije za koju se smatra da na najpotpuniji način opisuje
materijalni svijet.

Osim znanstveno-tehnološke, projekt LHC ima
i političku dimenziju, jer je fizika elementarnih čestica jedno od
rijetkih područja znanosti u kojima Europljani imaju primat nad
Amerikancima. Umjesto da europski fizičari odlaze u SAD, Amerikanci
dolaze u CERN, koji je u listopadu 2004. godine “proslavio” svoj 50.
rođendan.



---------------------------------------------------------------------------------------------------
---------------------------------------------------------------------------------------------------


3. ITER: put do neiscrpne energije








Međunarodni termonuklearni reaktor (Iter), prema mišljenju mnogih
fizičara, projekt je koji bi mogao dovesti do neiscrpnog izvora
ekološki prihvatljive energije. Iter bi trebao biti put prema
komercijalnom reaktoru za proizvodnju električne energije uz pomoć
fuzije, odnosno spajanja atomskih jezgri. U Projekt su uključeni EU,
SAD, Rusija, Japan, Kanada, Kina i Južna Koreja, a uskoro bi se mogla
priključiti i Indija. Eksperimentalni će reaktor za fuziju biti
sagrađen u francuskom nuklearnom centru Cadarache u blizini grada
Aix-en-Provence, a zanimljivo je da je generalnim direktorom Itera
imenovan donedavni japanski veleposlanik u Hrvatskoj Kaname Ikeda.
Konstrukcija eksperimentalnog reaktora potrajat će oko 10 godina, a
stajat će između pet i 10 milijardi dolara . Nakon toga, započet će
istraživanja u sklopu projekta, koja bi trebala trajati barem 20
godina. Budu li eksperimenti uspješni, uslijedila bi gradnja
demonstracijskog reaktora koji bi proizvodio električnu energiju. Prve
komercijalne elektrane na nuklearnu fuziju očekuju se tek nakon 2050.
godine.

4. Ljudski genom: mapa gena koji izazivaju rak

Pobijediti
rak višegodišnja je želja znanstvenika koji su u proteklom desetljeću
dobili novi poticaj zahvaljujući spoznajama do kojih se došlo u okviru
projekta Ljudski genom.

Stoga su američki znanstvenici u ožujku
prošle godine federalnim vlastima predložili projekt Atlas genoma raka
koji bi stajao oko 1,35 milijardi dolara. Nakon višemjesečne rasprave,
vlada je krajem 2005. godine odlučila da se najprije krene s
trogodišnjom pilot-fazom projekta u koju će biti uloženo 100 milijuna
dolara. Pokaže li se ta faza uspješnom, federalne su vlasti spremne
uložiti dodatnih milijardu dolara za istraživanja.

Mapa
genetskih mutacija koje dovode do raka uvelike bi unaprijedila
dijagnostiku i liječenje tumora. Posljednjih se godina velike nade
polažu u tzv. inteligentne lijekove koji ciljaju na određenu genetsku
mutaciju. Tijekom stvaranja mape gena koji uzrokuju rak, znanstvenici
bi trebali sekvencionirati 12.500 uzoraka tumora, odnosno po 250
uzoraka svakog od 50 glavnih oblika raka. Dosad je poznato 300 gena
povezanih s različitim vrstama tumora.


---------------------------------------------------------------------------------------------------
---------------------------------------------------------------------------------------------------


5. Nanotehnologija: minijaturni roboti koji ulaze u krvotok







Jedno je od najatraktivnijih znanstveno-tehnoloških područja u
posljednjih 10 godina nanotehnologija, za koju se smatra da će
obilježiti 21. stoljeće. Nanotehnologija (prefiks nano označava
milijarditi dio metra) se zasniva na manipuliranju pojedinačnim atomima
i molekulama, a najviše obećava u biomedicini, elektroničkoj znanosti i
znanosti o materijalima.

Primjerice, u biomedicini se velike
nade polažu u minijaturne robote, tzv. nanobote koji će se ubrizgavati
u krvotok bolesnika da bi zatim ciljano ubijali viruse i stanice
tumora. Kad obave posao, iz tijela bi izlazili putem urina. Diljem
svijeta javna su ulaganja u nanotehnologiju prošle godine premašila pet
milijardi dolara. Najveću pozornost razvoju nanotehnologije posvećuje
SAD, u kojem djeluje više desetaka nanotehnoloških centara, odakle
trenutačno dolazi gotovo 50 posto svih nanotehnoloških projekata.
Nanotehnologija je i jedan od prioriteta europske znanstvene
istraživačke politike. Tako je u okviru Šestog okvirnog programa za
istraživanje EU (FP6) prošle godine za razvoj nanotehnologije na Starom
kontinentu uloženo oko 500 milijuna eura.